Autor: drjelicd_admin

Parcijalne proteze spadaju među najčešće mobilne protetske nadoknade. Njihova osnovna uloga je da nadoknade jedan ili više izgubljenih zuba i tako obnove funkciju žvakanja, govora i estetiku osmijeha. Oslanjaju se na preostale prirodne zube i okolna tkiva, a kao mobilne nadoknade mogu se vaditi iz usta, što olakšava održavanje higijene.

Šta su parcijalne pločaste proteze

Parcijalne pločaste proteze su najstariji i najduže korišćeni tip djelimičnih proteza. One nadoknađuju izgubljene zube i dio vilične kosti, čime se ponovo uspostavlja pravilan odnos između vilica.
Sastoje se od tri osnovna dijela:

• Akrilatne baze – koja naleže na viličnu kost i zamjenjuje izgubljeno tkivo,
• Vještačkih zuba – ugrađenih u bazu,
• Žičanih kukica – koje povezuju protezu sa prirodnim zubima i obezbjeđuju njenu stabilnost.

Kada se izrađuju pločaste proteze

Ove proteze se najčešće izrađuju kada nije moguće postaviti fiksni most, bilo zbog nedostatka dovoljnog broja zuba u vilici, izražene resorpcije kosti, parodontopatije ili finansijskih razloga.
Njihova primjena ima i značajnu preventivnu ulogu, jer:

• sprečava pomjeranje i naginjanje preostalih zuba prema praznim mjestima,
• održava pravilan odnos vilica i sprečava bol u zglobu,
• čuva funkciju žvakanja i estetiku lica,
• i sprječava psihološku nelagodnost usljed gubitka zuba.
  
  

Nedostaci pločastih proteza

Iako su praktične i pristupačne, pločaste proteze imaju određene nedostatke, zbog kojih se danas uglavnom koriste kao privremeno rješenje:

• Ne raspoređuju ravnomjerno sile žvakanja, pa mogu oštetiti preostale zube i kost.
• Žičane kukice s vremenom oštećuju zube na koje se oslanjaju, izazivajući karijes i povlačenje desni.
• Proteze su deblje i veće od drugih tipova, pa zahtijevaju duži period navikavanja.
• Estetski efekat je ograničen, posebno kod vidljivih zuba.

Savremene alternative

Danas postoje znatno naprednija i dugotrajnija rješenja:

• Fiksne nadoknade – keramičke krunice i mostovi koji daju prirodan izgled.
• Skeletirane proteze – s metalnom osnovom, koje su čvršće i stabilnije.
• Valplast proteze – izrađene od fleksibilnog termoplastičnog materijala, lagane i udobne za nošenje, uz odličan estetski rezultat.

Krezubost je stanje koje karakteriše nedostatak jednog ili više zuba u gornjoj ili donjoj vilici. To nije bolest, već posljedica različitih oboljenja zuba i potpornih tkiva, povreda ili poremećaja u razvoju. Krezubost je veoma česta pojava ne samo kod odraslih, već i kod djece, i predstavlja jedan od najčešćih problema savremene stomatologije.

Zašto dolazi do gubitka zuba

Najčešći uzrok gubitka zuba je karijes, koji ako se ne liječi na vrijeme, može zahvatiti i korijen i kost. Slijede parodontopatije, koje dovode do labavljenja, klaćenja i ispadanja zuba, kao i povrede zuba i vilice. U pojedinim slučajevima uzrok mogu biti i razvojni poremećaji, kada stalni zubi ne niknu pravilno ili uopšte ne izrastu.

Bez obzira na uzrok, posljedice su slične: preostali zubi se naginju i pomjeraju prema praznom prostoru, dolazi do promjene zagriza, opterećenja zglobova, a često i do smetnji u žvakanju, govoru i estetici osmijeha.

Fiksni protetski radovi

Fiksne nadoknade se ne vade iz usta, a dijele se na krunice i mostove.

• Krunice se izrađuju kada nedostaje pojedinačan zub.
• Mostovi se postavljaju kada nedostaje više zuba u nizu.

Najčešće su izrađeni od metala presvučenog keramikom, dok se danas sve više koristi bezmetalna keramika (cirkonijum), koja pruža izuzetnu čvrstoću i prirodan izgled. Boja i oblik krunica i mostova se prilagođavaju okolnim zubima, pa su estetski gotovo neprimjetni.

Mobilni protetski radovi

Mobilne nadoknade (proteze) pacijent može sam vaditi i vraćati u usta. Dijele se na totalne (kada nedostaju svi zubi u vilici) i parcijalne (kada nedostaje samo nekoliko zuba).

Najčešće vrste su:

• Pločaste proteze – izrađene od akrilata; lagane, ali privremene (traju 3–4 godine).
  
  
• Skeletirane proteze – imaju metalnu osnovu, bolje prenose sile žvakanja i trajnije su rješenje.
• Valplast proteze – savitljive, tanke i udobne, izrađene od modernih materijala koji se ne lome i pacijenti ih lako prihvataju.
• Proteze na implantatima – savremeno i stabilno rješenje koje pruža najbolji osjećaj sigurnosti, prirodan izgled i funkcionalnost.

Kako izabrati pravi protetski rad

Izbor zavisi od broja i rasporeda preostalih zuba, stanja kosti i želja pacijenta. Stomatolog nakon pregleda određuje najprikladnije rješenje, da li fiksni most, krunicu, protezu ili kombinaciju s implantatima.

Savremeni materijali i precizne metode danas omogućavaju da se funkcija, estetika i udobnost u potpunosti obnove, pa krezubost više ne mora biti problem ni zdravstveno ni estetski.

Neprijatan zadah iz usta (halitoza) može imati različite uzroke, od hrane i pušenja do bolesti desni ili opštih zdravstvenih stanja. Najčešće se javlja zbog nedovoljne oralne higijene i nakupljanja bakterija na zubima i jeziku, ali može biti i znak ozbiljnijeg problema koji zahtijeva pregled stomatologa.

Vaš stomatolog može pomoći da se otkrije pravi uzrok zadaha i, ako je on povezan s usnom dupljom, odredi terapiju koja dovodi do potpunog poboljšanja.

Higijenski uzroci neprijatnog zadaha

Hrana koju jedemo direktno utiče na miris daha. Namirnice poput bijelog i crnog luka sadrže spojeve koji se putem krvi prenose do pluća i izdišu kroz usta i nos. Pranje zuba, konac ili tečnost za ispiranje usta mogu privremeno prikriti miris, ali ga ne uklanjaju dok se te materije ne izbace iz organizma.

Neredovna ili loša oralna higijena takođe dovodi do zadržavanja ostataka hrane na zubima, desnima i jeziku. Na tim mjestima bakterije se razmnožavaju i svojim razlaganjem stvaraju neprijatan miris.

Oboljenja kao uzrok neprijatnog zadaha

Hroničan neprijatan zadah često je jedan od prvih znakova bolesti desni (parodontopatije). Ova oboljenja uzrokuje dentalni plak, ljepljiva naslaga puna bakterija koja stalno nastaje na zubima. Ako se ne ukloni na vrijeme, plak dovodi do upale desni, povlačenja tkiva, a kasnije i oštećenja kosti oko zuba, što uzrokuje njihovo rasklimavanje i gubitak.

Neprijatan zadah može se javiti i zbog suvih usta (kserostomije). Kada nema dovoljno pljuvačke, usta se ne ispiraju prirodno, pa se nakupljaju materije koje izazivaju neugodan miris. Suva usta mogu biti posljedica upotrebe određenih lijekova, bolesti pljuvačnih žlijezda ili disanja na usta.

Stomatolog može preporučiti vještačku pljuvačku, bombone bez šećera ili povećan unos tečnosti kako bi se ublažila suvoća.

Pored toga, zadah može biti i simptom opštih oboljenja kao što su infekcije disajnih puteva, hronični bronhitis, upala sinusa, šećerna bolest, poremećaji želuca, bolesti jetre ili bubrega. Ako su usta zdrava, a neprijatan zadah i dalje postoji, potrebno je obratiti se ljekaru radi daljih analiza.

Kako spriječiti neprijatan zadah

Najvažniji korak je održavanje dobre oralne higijene i redovne posjete stomatologu. Perite zube poslije svakog obroka, a najmanje dva puta dnevno, ujutro i uveče. Ne zaboravite da očistite i jezik, jer se na njegovoj površini zadržavaju bakterije i ostaci hrane.

Koristite zubni konac svake večeri, a po potrebi i tečnost za ispiranje usta, ali samo kao dodatak redovnom pranju zuba. Ako nosite proteze, obavezno ih temeljno perite poslije svakog obroka.

Redovni stomatološki pregledi i profesionalno čišćenje kamenca najbolji su način da se spriječi halitoza i očuva zdrav, svjež dah.

Bruksizam je naziv za nesvjesno stiskanje i škripanje zubima, najčešće tokom noći. Ova navika uzrokuje snažno opterećenje zuba i vilice, pa s vremenom dolazi do trošenja gleđi, pucanja zuba, bolova u zglobovima i napetosti u mišićima lica.

Bruksizam se često povezuje sa stresom, napetošću ili umorom, a može se javiti i kod djece, obično prolazno, bez trajnih posljedica.

Na problem najčešće ukaže partner ili sami primijetite simptome kao što su jutarnji bol u vilici, osjetljivost zuba ili zaravnjenost griznih površina.

Ako sumnjate na bruksizam, obavezno se javite stomatologu. Na osnovu otiska zuba izrađuje se silikonski štitnik (night guard) koji se nosi tokom noći. On sprečava trošenje zuba i ublažava bol u vilici.

Uz to, preporučuje se relaksacija i smanjenje stresa, jer emocionalna napetost često pogoršava simptome. Pravovremeno liječenje bruksizma čuva zube, zglobove i kvalitet sna.

Pravilno korišćenje zubnog konca jednako je važno kao i svakodnevno pranje zuba. Čak i najkvalitetnija četkica ne može ukloniti sve naslage između zuba, pa se tu zadržavaju bakterije i ostaci hrane koji mogu izazvati karijes i upalu desni.

Evo kako pravilno koristiti zubni konac:

1. Izaberite odgovarajući konac. Najbolji su oni bez voska, jer lakše prolaze između zuba i ne ostavljaju tragove. Ako su vam zubi veoma zbijeni, možete koristiti konac sa voskom jer klizi glađe.
   
   
2. Odmotajte oko 40 cm konca i namotajte krajeve na srednje prste obje ruke, ostavljajući između njih 3–5 cm slobodnog dijela za rad.
   
   
3. Nježno uvedite konac između zuba. Pritom ga prislonite uz ivicu jednog zuba i lagano povucite prema desni, nikada naglo, da ne biste povrijedili tkivo.
   
   
4. Povlačite konac gore-dole uz površinu zuba. Na taj način uklanjate naslage i ostatke hrane iz prostora između zuba i desni.
   

Za svaki zub koristite čist dio konca. Iskorišteni dio namotajte na jedan prst, a novi odmotajte s drugog, tako ćete svaki put koristiti čist konac i izbjeći prenošenje bakterija.

Zubni kamenac je česta pojava kod većine odraslih osoba i predstavlja stvrdnute naslage koje se talože na površini zuba. Iako mnogi misle da je riječ samo o estetskom problemu, zubni kamenac je zapravo jedan od glavnih uzroka upale desni i parodontopatije.

Odmah po nicanju zuba, na njihovoj površini se talože glikoproteini i lipidi iz pljuvačke, čime nastaje nevidljiva naslaga koja se naziva stečena dentalna pelikula. Na tu naslagu se vremenom naseljavaju bakterije i druge organske i neorganske materije, stvarajući dentalni plak, glavni uzrok karijesa i bolesti desni.

Kako nastaje zubni kamenac

Zubni kamenac predstavlja mineralizovani dentalni plak. Nastaje kada se u plak ugrade mineralne soli iz pljuvačke, koje ga stvrdnu i vežu za površinu zuba.

Boja kamenca je najčešće bjelkasto-žućkasta, dok kod pušača može poprimiti tamnožutu, smeđu, pa čak i crnu nijansu zbog prisustva duvanskih naslaga.

Brzina stvaranja kamenca zavisi od nekoliko faktora:

1. Sastava pljuvačke – osobe čija pljuvačka sadrži više kalcijuma, fosfora i drugih minerala sklonije su stvaranju kamenca.
   
   
2. Promjene pH vrijednosti – kada pljuvačka postane kiselija, povećava se taloženje mineralnih soli.
   
   
3. Nedovoljne oralne higijene – neredovno ili nepravilno pranje zuba ubrzava stvaranje plaka i njegovu mineralizaciju.
   
   
4. Otežanog fiziološkog samočišćenja – malpozicionirani zubi, loše plombe i protetski radovi otežavaju pristup i čišćenje.
   

Gdje se zubni kamenac najčešće stvara

Kamenac se obično taloži u gingivalnoj trećini zuba – uz samu ivicu desni. Najviše ga ima s unutrašnje strane donjih prednjih zuba i s vanjske strane gornjih kutnjaka, što je povezano sa blizinom otvora pljuvačnih žlijezda.

Postoji i zubni kamenac ispod desni, koji se naziva subgingivalni kamenac ili konkrement. On je tamnije boje (smeđ, pa i crn), čvrsto vezan za korijen zuba i teže se uklanja. Subgingivalni kamenac je posljedica parodontopatije, dok je zubni kamenac njen uzrok.

Zašto je važno redovno uklanjanje kamenca

Zubni kamenac nije moguće ukloniti običnim pranjem zuba. Potrebno ga je profesionalno uklanjati ultrazvučnim putem, u stomatološkoj ordinaciji. Preporučuje se najmanje 2 puta godišnje obaviti čišćenje kamenca i poliranje zuba, kako bi se spriječile upale desni, neugodan zadah i gubitak zuba.

Pravilno pranje zuba je osnovni korak u očuvanju zdravlja usne šupljine. Iako mnogi misle da to rade ispravno, pogrešna tehnika pranja, neadekvatna četkica ili neredovno pranje često dovode do nakupljanja plaka i pojave karijesa.
Zato je važno znati kako pravilno prati zube da bi osmijeh ostao zdrav i blistav.

1. Koristite meku ili srednje tvrdu četkicu. Takva četkica omogućava temeljno čišćenje, a pri tome ne oštećuje desni.
   
2. Perite zube poslije svakog obroka, ali ne odmah nakon jela. Najbolje je sačekati 15 do 20 minuta da se pH vrijednost u ustima normalizuje. Ako to nije moguće, zube treba prati najmanje 2 puta dnevno ujutro i uveče.
   
3. Postavite četkicu spolja, dijelom na zube, a dijelom na desni. Laganim vibrirajućim pokretima pomjerajte četkicu lijevo-desno kako bi vlakna prošla između zuba, a zatim povucite četkicu na dole kod gornjih, odnosno na gore kod donjih zuba.
   
4. Unutrašnju stranu prednjih zuba čistite četkicom postavljenom uspravno u odnosu na zube i povlačite je pokretima gore-dole.
   
5. Unutrašnju stranu bočnih zuba čistite povlačenjem četkice na gore kod donjih, odnosno na dole kod gornjih zuba.
   
6. Grizne površine zuba čistite kružnim pokretima, sa četkicom postavljenom ravno na zubnu površinu.
   
7. Četkicu redovno mijenjajte najkasnije poslije 3 do 4 mjeseca, ili ranije ako se vlakna iskrive.

Bijele plombe, poznate i kao kompozitne plombe, predstavljaju savremeni materijal za nadoknadu zubnog tkiva i estetsku rekonstrukciju zuba. Trenutno se koriste materijali sedme generacije, koji su znatno otporniji, dugotrajniji i estetski napredniji od ranijih.

Trajnost bijelih plombi

Prosječan vijek trajanja bijele plombe je više od 5 do 6 godina, ali u praksi one mogu trajati i znatno duže uz pravilnu higijenu i redovne kontrole. Njihova dugotrajnost zavisi od više faktora, od količine zubnog tkiva koje je nadoknađeno, mjesta na kojem se plomba nalazi (prednji ili bočni zub), kvaliteta materijala i svjetlosne lampe kojom se vrši polimerizacija, načina na koji je plomba postavljena (da li je rađena u slojevima), upotrebe savremenih adhezivnih sistema, kao i od opšte higijene usta pacijenta. Kada su pravilno postavljene, bijele plombe mogu trajati i više od 10 godina bez potrebe za zamjenom.

Umnjaci (treći molari) su posljednji zubi koji niču, obično između 16. i 25. godine života. Kod nekih ljudi niknu pravilno i ne prave nikakve probleme, dok se kod drugih razvijaju pod nepravilnim uglom ili nemaju dovoljno prostora u vilici što može dovesti do bolova, otoka, pomjeranja drugih zuba i upala.

Kada je pravo vrijeme za vađenje umnjaka

Ako se pomoću rendgenskog snimka utvrdi da donji umnjaci neće niknuti pravilno, najbolje ih je ukloniti prije nego što korijenovi završe rast, dakle, oko 16. godine.
U tom periodu su: korijenovi formirani do polovine, položaj umnjaka već poznat, tkiva mekša i elastičnija, oporavak brži i bez komplikacija, a pacijent dovoljno zreo za dobru saradnju tokom intervencije.

U određenim slučajevima, ako se već u ranijem uzrastu (oko 8. godine) procijeni da umnjaci nemaju prostora da niknu, moguće je planirati germektomiju, vađenje zubne klice, dok još nije počela kalcifikacija krune.

Zašto ne treba odlagati intervenciju

Neki pacijenti odlučuju da umnjake uklone tek kada počnu da prave probleme. Međutim, mnogo je bolje to uraditi preventivno, u mlađem dobu dok je organizam zdrav, a kost još mekša i dobro prokrvljena (do oko 35–40. godine). Tada je zarastanje brže, a mogućnost komplikacija minimalna.

Kada se vađenje može odložiti

Vađenje umnjaka može se odgoditi: ako se očekuje da će zub ipak niknuti pravilno, ako je umnjak potreban kao nosač protetskog rada, ili je impaktiran duboko u kosti, ne uzrokuje smetnje, a njegovo vađenje bi bilo rizično.

Često se kaže da je zub „mrtav“ nakon vađenja živca, ali to nije tačno. Dok je imao „živac“, odnosno nervno-vaskularni snop (pulpu), zub se hranio putem sitne arterije i vene koje su prolazile kroz korijen. Kada pulpa oboli, da bi se zub sačuvao, potrebno je ukloniti oboljelo tkivo, ali to ne znači da zub nakon toga umire.

Kako zub funkcioniše poslije vađenja živca

Iako se pulpa uklanja, zub i dalje dobija ishranu iz okolnih tkiva, tačnije iz krvnih sudova koji dolaze iz vilične kosti. Zbog toga zub nije „mrtav“, već samo ima smanjenu ishranu. Da je zaista mrtav, organizam bi ga odbacio kao strano tijelo što se, naravno, ne dešava.

Tako liječen zub može s vremenom postati krtiji (osjetljiviji na lom), pa ga je ponekad potrebno ojačati kočićem ili nadogradnjom. Takođe, može doći i do blagog potamnjenja boje, što je normalna posljedica promjena u strukturi zuba nakon endodontskog tretmana.

Najbolji način da se spriječi karijes jeste redovno i pravilno pranje zuba. Ipak, žvakaće gume bez šećera mogu biti koristan dodatak svakodnevnoj oralnoj higijeni.

Kako žvakaće gume pomažu

Žvakaće gume zaslađene ksilitolom (prirodnim zaslađivačem) mogu pomoći u sprječavanju karijesa. Bakterije u usnoj šupljini pokušavaju da razgrade ksilitol kao da je običan šećer, ali u tome ne uspjevaju i tako se prekida njihov razvoj i smanjuje stvaranje kiselina koje oštećuju gleđ.

Pored toga, žvakanje stimuliše lučenje pljuvačke, koja prirodno ispira zube i pomaže u njihovom samočišćenju. Ako žvakaće gume sadrže fluor, efekat zaštite je još bolji.

Kada i koliko žvakati

Žvakaće gume se preporučuju poslije obroka, ali ne predugo otprilike 5 do 10 minuta. Duže žvakanje može opteretiti vilične mišiće i zglobove, pa se preporučuje umjerenost.

Šta izbjegavati

Žvakaće gume koje sadrže šećer mogu biti vrlo štetne za zube, jer šećer podstiče razvoj bakterija i proizvodnju kiselina koje izazivaju karijes.

Zdravlje mliječnih zuba ima veliki značaj za pravilan rast i razvoj vilica, kao i za nicanje stalnih zuba.

Mliječne zube treba tretirati isto kao i stalne, jer oni imaju važnu ulogu: pomažu djetetu u pravilnom žvakanju i govoru, čuvaju mjesto za buduće stalne zube i usmjeravaju njihov pravilan rast.

Ako se mliječni zub prerano izgubi zbog karijesa ili upale, može doći do poremećaja u rasporedu stalnih zuba, sužavanja prostora i kasnijih ortodontskih problema.

Zanemarivanje mliječnih zuba može dovesti do infekcija koje se šire i utiču na zametke stalnih zuba. Zato je redovna kontrola kod stomatologa najbolji način da se potencijalni problemi otkriju na vrijeme.

Kako nastaje karijes

Najčešći uzrok karijesa je dentalni plak, naslage na zubima koje sadrže bakterije i ostatke hrane, posebno ugljene hidrate. Ako se zubi ne peru pravilno i redovno, plak se nakuplja. U prisustvu bakterija (najčešće Streptococcus mutans) nastaju kiseline koje postepeno oštećuju zubnu gleđ i tako počinje proces karijesa.

Širenje karijesa

Karijes, odnosno zubni kvar, napreduje kroz sloj gleđi do dentina (sloj ispod gleđi). U dentinu se širi mnogo brže, kako u dubinu tako i u širinu. U toj fazi pacijenti najčešće osjećaju bol na hladno ili slatko, što ukazuje da se karijes približio pulpi („zubnom živcu“).

Ako se na vrijeme ne reaguje, infekcija zahvata pulpu i tada nastaju spontani, jaki bolovi koji traju od nekoliko minuta do pola sata. Kako bolest napreduje, bezbolni periodi postaju sve kraći, a bolovi sve češći i intenzivniji to stanje se naziva pulpitis.

Kada infekcija napreduje

U slučaju da se i dalje ne interveniše, „živac“ odumire, a infekcija prelazi u korijen zuba i okolnu kost. Zub postaje osjetljiv na dodir, kucanje ili zagriz. Upala se širi, mogu se javiti otok, jak bol i fistula (kanalić kroz koji gnoj izlazi na površinu sluzokože). U toj fazi neophodan je endodontski tretman (čišćenje kanala korijena zuba).

Zašto je važna prevencija

Zbog svega navedenog, prevencija i redovne kontrole kod stomatologa su ključne. Preporučuje se da se zubi profesionalno pregledaju najmanje dva puta godišnje, kako bi se karijes otkrio u početnoj fazi i spriječile komplikacije.

Savremenim materijalima (kompozitima bez metala) moguće je nadoknaditi izgubljeno zubno tkivo estetski i funkcionalno, bez potrebe za ranije korišćenim metalnim plombama.

Nicanje mliječnih zuba počinje oko šestog mjeseca života i završava se u dobi od dvije do dvije i po godine. Tada dijete u svakoj vilici ima po 10 zuba (ukupno 20).

Prvi stalni zub najčešće niče u šestoj godini života, to su takozvane „šestice“, koje nemaju mliječnog prethodnika. One izrastaju iza mliječnih kutnjaka, pa roditelji ponekad i ne primijete da su se pojavile.

Upravo zato je važno da roditelji obrate posebnu pažnju na higijenu, kako bi se ovi zubi (kao i svi ostali) zaštitili od karijesa. „Šestice“ su posebno osjetljive jer se nalaze na zahtjevnijem mjestu za pranje, a djeca u tom periodu još uče pravilno održavanje oralne higijene.

Vrijeme nicanja može varirati od djeteta do djeteta. Međutim, ako prvi stalni zub kasni značajno duže nego što je uobičajeno, preporučuje se stomatološki i eventualno radiološki pregled, kako bi se provjerilo postoji li anatomska ili razvojna prepreka (npr. zaostatak zubnog zametka, prekobrojni zub, cista i sl.).